23Po njima pošalju ovo pismo: “Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!”
24“Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,
25zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,
26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.
27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto.
28Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:
29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!”
30Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.
31Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.
32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.
33Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše.
34#
35A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.
36Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!”
37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.