21 I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22 I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23 I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.
24 Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25 A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26 A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27 A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.
28 A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
29 A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;
30 I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?
31 A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj.
32 I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
33 I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
34 I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.
