Dela apostolska 16:21-34

²¹I propovijedaju obièaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.

²²I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.

²³I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamnièaru da ih dobro èuva.

²⁴Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.

²⁵A u ponoæi bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.

²⁶A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnièki; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.

²⁷A kad se probudi tamnièar i vidje otvorena vrata tamnièka, izvadi nož i šæaše da se ubije, misleæi da su pobjegli sužnji.

²⁸A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.

²⁹A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili;

³⁰I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem?

³¹A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj.

³²I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.

³³I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.

³⁴I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.