1Istinita je rijeè: ako ko vladièanstva želi dobru stvar želi.
2Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uèi;
3Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac;
4Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem;
5A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako æe se moæi starati za crkvu Božiju?
6Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud ðavolji.
7A valja da ima i dobro svjedoèanstvo od onijeh koji su napolju, da ne bi upao u sramotu i u zamku ðavolju.
8Tako i ðakoni treba da budu pošteni, ne dvojezièni, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak pogan,
9Koji imaju tajnu vjere u èistoj savjesti.
10A i ovi da se kušaju najprije, pa onda da služe, ako su bez mane.
11Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu.
12Ðakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima.
13Jer koji dobro služe oni dobivaju sebi dobar postup, i veliku slobodu u vjeri Isusa Hrista.
14Ovo ti pišem nadajuæi se da æu skoro doæi k tebi.
15Ako li se zabavim, da znaš kako treba življeti u domu Božijemu, koji je crkva Boga živoga, stup i tvrða istine.
16I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anðelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi.
