18 Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
19 A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.
20 Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
21 Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
22 Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
24 Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu!
25 Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba.
26 I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova.
27 I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
28 Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
29 Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje.
30 Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja,
31 Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
32 Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.
33 O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
34 Jer ko pozna misao Gospodnju?
35 Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
36 Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin.
