40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
41 Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
42 Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
43 Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
44 Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
45 Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.
46 Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?
47 Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove?
48 Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh?
49 Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.
