33 Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
34 Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
35 Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
36 Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
37 On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
38 A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
39 Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
40 Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
