1 Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
2 Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
3 Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu.
4 Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
5 Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
6 Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
7 Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8 Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9 Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10 Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11 Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12 Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13 Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14 Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15 Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16 Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
