2 Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.
3 Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
4 Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?
5 Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.
6 Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom.
7 Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
8 Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga.
9 Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.
10 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.
11 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
12 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?
13 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.
14 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,
15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!
