1 Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine.
2 Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim.
3 Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe.
4 Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas.
5 Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj?
6 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena.
7 Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše.
8 Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali.
9 Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega.
10 Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih!
11 Neka izaðu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvaj namijenjene smrti.
12 Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode!
