1 Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine.
2 Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim.
3 Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe.
4 Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas.
5 Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj?
6 Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena.
7 Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše.
8 Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali.
9 Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega.
10 Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih!
