7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj,
19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
