32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
