22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti.
26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 I najedoše se i dade im što su željeli.
30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
