13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj,
19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti.
26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 I najedoše se i dade im što su željeli.
30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
