1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
