3 Podigni stope svoje na stare razvaline: sve je razrušio neprijatelj u svetinji.
4 Rièu neprijatelji tvoji na mjestu sabora tvojih, svoje obièaje postavljaju mjesto naših obièaja.
5 Vidiš, oni su kao onaj koji podiže sjekiru na spletene grane u drveta.
6 Sve u njemu što je rezano razbiše sjekirama i bradvama.
7 Ognjem sažegoše svetinju tvoju; na zemlju obalivši oskvrniše stan imena tvojega.
8 Rekoše u srcu svojem: potrimo ih sasvijem. Popališe sva mjesta sabora Božijih na zemlji.
9 Obièaja svojih ne vidimo, nema više proroka, i nema u nas ko bi znao dokle æe to trajati.
10 Dokle æe se, Bože, rugati nasilnik? hoæe li dovijeka protivnik prkositi imenu tvojemu?
11 Zašto ustavljaš ruku svoju i desnicu svoju? Pruži iz njedara svojih, i istrijebi ih.
12 Bože, care moj, koji od starine tvoriš spasenje posred zemlje!
13 Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave vodenim nakazama.
14 Ti si razmrskao glavu krokodilu, dao ga onima koji žive u pustinji da ga jedu.
15 Ti si otvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu.
