12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo.
13 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje,
14 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?
15 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih.
16 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima.
17 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov.
18 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast!
19 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote!
20 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu.
