9 Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti.
10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se,
11 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti.
12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ.
13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla!
14 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi.
15 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja.
16 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu.
17 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja.
18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju.
19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti?
20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio.
21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe.
22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev!
23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio.
24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.
