4 Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.
5 Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.
6 Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!
7 Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje.
8 Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje.
9 Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.
10 Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo;
11 Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa.
12 O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me.
13 A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje.
14 Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode;
15 Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.
16 Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me.
17 Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.
