4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
17 Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
