2 Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
3 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
4 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
5 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
6 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
7 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
8 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
9 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
10 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
11 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
12 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
13 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
14 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
15 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
16 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
17 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
