Psalmi 68:2-17

²Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

³Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!

⁴Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.

⁵Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!

⁶Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.

⁷Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.

⁸Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,

⁹tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.

¹⁰Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.

¹¹Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

¹²Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:

¹³kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.

¹⁴Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:

¹⁵ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.

¹⁶Božanska je gora gora bašanska vrletna.

¹⁷Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!