2 Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti.
3 Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja.
4 Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih.
5 Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje.
