2 Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
3 Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
4 Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
5 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6 Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
7 Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
8 Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
9 Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
10 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
