2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!
3 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.
4 Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav.
5 Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.
6 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se:
7 Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.
8 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.
9 Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.
