3 Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum.
4 Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju.
5 Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
6 Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim!
7 Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj.
8 Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda
9 Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba.
10 Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje.
11 Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje;
12 Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.
13 Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove;
