9 Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom.
10 Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.
11 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.
12 U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene.
13 Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas.
14 Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci.
15 Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje
16 Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih.
17 Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.
18 Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega.
19 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem,
20 Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu,
21 Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.
22 A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
23 Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.
24 Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu?
25 Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju.
