1 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.
2 Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.
3 Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.
4 Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu!
5 S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas.
6 Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi.
7 Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš.
8 Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka.
9 Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom.
10 Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.
11 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.
12 U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene.
13 Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas.
