4 Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe.
5 Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni.
6 Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera.
7 Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj.
8 Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao.
9 A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu.
10 Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje?
11 Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju.
