2 Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.
3 Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom.
4 Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja.
5 U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!
6 Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.
7 Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje,
