1 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.
6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
8 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
9 Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
10 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
11 Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
12 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
13 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
18 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
19 Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
20 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
21 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
22 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
23 Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
24 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
25 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
26 S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
27 Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
28 Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
29 S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
30 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
31 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
33 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
34 Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
35 Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
36 Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
37 Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
38 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
39 Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
40 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
41 Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
42 Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.