1 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
5 Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.
6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
8 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
9 Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
10 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
11 Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
12 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
13 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
