11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
