80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
