41 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
42 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
43 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
44 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
45 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
46 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.