139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
