129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
