101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.