5 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.
6 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.
7 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce.
8 Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.
9 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh.
10 Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.
11 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.
12 Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.
13 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?
14 U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.
15 Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.
16 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?
18 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.
19 Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.
20 Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.
21 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;
22 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23 Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.
24 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?
25 Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
26 I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.
