2 Da se držiš razboritosti, i usne tvoje da hrane znanje.
3 Jer s usana tuðe žene kaplje med, i grlo joj je mekše od ulja;
4 Ali joj je pošljedak gorak kao pelen, oštar kao maè s obje strane oštar.
5 Noge joj slaze k smrti, do pakla dopiru koraci njezini.
6 Da ne bi mjerio puta životnoga, savijaju se staze njezine da ne znaš.
7 Zato, djeco, poslušajte mene, i ne otstupajte od rijeèi usta mojih.
8 Neka je daleko od nje put tvoj, i ne približuj se k vratima kuæe njezine,
9 Da ne bi dao drugima slave svoje i godina svojih nemilostivome,
10 Da se ne bi tuðinci nasitili tvojega blaga i trud tvoj da ne bi bio u tuðoj kuæi,
11 I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12 I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13 I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14 Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15 Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16 Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17 Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
