1 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha.
2 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo.
3 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba.
4 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se.
5 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve.
6 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.
7 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.
8 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
9 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska.
10 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro.
11 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga.
12 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek.
