2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne.
3 Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega.
4 Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti?
5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.
6 Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni.
7 Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko.
8 Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta.
9 Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem.
10 Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko.
11 Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži.
12 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju.
13 Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku.
14 Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu.
15 Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su;
16 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici.
17 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega.
18 Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan.
19 Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku.
20 Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site.
21 Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se.
