16 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici.
17 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega.
18 Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan.
19 Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku.
20 Grob i propast nigda se ne mogu zasititi, tako oèi èovjeèije nigda nijesu site.
21 Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se.
