7 Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.
8 Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
9 Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,
10 Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
11 Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.
12 Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.
13 Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.
14 Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.
15 Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
16 Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
17 Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
18 Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.
19 Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.
20 Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.
