5 Misli vrijedna èovjeka donose obilje, a svakoga nagla siromaštvo.
6 Blago sabrano jezikom lažljivijem taština je koja prolazi meðu one koji traže smrt.
7 Grabež bezbožnijeh odnijeæe ih, jer ne htješe èiniti što je pravo.
8 Èiji je put kriv, on je tuð; a ko je èist, njegovo je djelo pravo.
9 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.
10 Duša bezbožnikova želi zlo, ni prijatelj njegov ne nalazi milosti u njega.
11 Kad potsmjevaè biva karan, ludi mudra; i kad se mudri pouèava, prima znanje.
12 Uèi se pravednik od kuæe bezbožnikove, kad se bezbožnici obaraju u zlo.
13 Ko zatiskuje uho svoje od vike ubogoga, vikaæe i sam, ali neæe biti uslišen.
14 Dar u tajnosti utišava gnjev, i poklon u njedrima žestoku srdnju.
15 Radost je pravedniku èiniti što je pravo, a strah onima koji èine bezakonje.
16 Èovjek koji zaðe s puta mudrosti poèinuæe u zboru mrtvijeh.
17 Ko ljubi veselje, biæe siromah; ko ljubi vino i ulje, neæe se obogatiti.
18 Otkup za pravednike biæe bezbožnik i za dobre bezakonik.
19 Bolje je živjeti u zemlji pustoj nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom.
20 Dragocjeno je blago i ulje u stanu mudroga, a èovjek bezuman proždire ga.
21 Ko ide za pravdom i milošæu, naæi æe život, pravdu i slavu.
22 U grad jakih ulazi mudri, i obara silu u koju se uzdaju.
23 Ko èuva usta svoja i jezik svoj, èuva dušu svoju od nevolja.
24 Ponositom i obijesnom ime je potsmjevaè, koji sve radi bijesno i oholo.
25 Ljenivca ubija želja, jer ruke njegove neæe da rade;
