14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
