17 Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18 Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19 Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20 Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21 Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22 Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23 Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
