10 Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
11 Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
12 Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
13 Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
14 Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15 Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16 Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
17 Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18 Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19 Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20 Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21 Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22 Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23 Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25 Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26 Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
27 Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
28 Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
29 Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.
