15 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.
16 Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?
17 U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.
18 Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.
19 Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.
20 Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.
21 Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.
22 Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.
23 Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.
24 Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.
25 Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.
